januar 2005.

petak, 31. decembar 2004. pre četiri dana nisam bio svestan razmera katastrofe koja je pogodila indiju, indoneziju i sve zemlje koje se nalaze između njih. primetio sam da je većina ljudi reagoval na sličan način, odnosno tek posle par dana. najplastičniji opis koji mi je pao na glavu je "biblija - uživo". slični događaji (iako ne mogu da se setim sličnog') nateraju i "more fortunate people" da se prisete da postoje sile koje je nemoguće izbeći ili nadvladati. experimentišući softverom odavde možete steći svoju ličnu sliku kolosalnosti cunamija od ponedeljka. na planeti srbija od pre desetak dana možete ovde (ako ste "postpaid" preplatnik) da kreirate svoj profil... ostalo piše na njihovom sajtu. nisam isprobao, ali mi se čini da je ideja zanimljiva (da, vrlo bolesno). juče smo odradili vežbe iz "produkcije", a posle toga sam se malo smucao po našoj varoši obuzetoj novogodišnjom potrošačkom groznicom. završio na tzv. koktelu u "galeriji foto-kino i video saveza vojvodine" (pašićeva 34). do 4. januara će biti postavljena trenutna izložba ("43. vojvođanska izložba fotografija"). mislim da je upad "za dž", a ima baš lepih fotki. večeras za početak idem na neku žurku u petrovaradinu, a kasnije do "izbe", "marte", "fride", "plave krigle" i/ili "ganga". svi navedeni ugostiteljski objekti "rade normalno", ne naplaćuje se ulaz, jedino će cene biti "nenormalne". may d fors b with u!

ponedeljak, 27. decembar 2004. u petak završen prvi semestar, što smo proslavili izletom u temerin. u subotu sa najužim rukovodstvom borda prijatelja proslavio 27. rođendan. red je da i ovim putem objavim da ću 12. maja dolazeće godine proslaviti 10.000 dana sopstvenog života, te ovim povodom, a usled očekivanog lepog vremena, organizovati pristojnu žurku u prostoru svoga dvorišta. poslednjih par dana su "crna sezona" za mog' dragog stafa. maloletni sugrađani ovih dana isprobavaju petarde nabavljene za novogodišnju noć, tako da poučen iskustvom stečenim u proleće '99. siroma' staf skoro ni ne izlazi iz podruma. konačno sam popravio delić o gradu, sad' bi stvarno trebao da se nalazi ovde, a radiće i u meniju ispod.

sreda, 22. decembar 2004. predbožićni fleš-poklončić (sve je u redu, potrebno je malo sačekati dok se ne učita).

utorak, 21. decembar 2004. položio prvi ispit! iako ispitni rok još nije počeo, na osnovu animacije (link do nedovršene verzije) od danas sam oslobođen ispita iz "osnova animacije i vizuelnih efekata". danas je održana i premijera svih filmova koje smo radili ovog semestra. da budem iskren, mislim da je "moj film" među 3 bolja od ostala 3. ubedljivo najveće zasluge za ovo ima već nekoliko puta pominjani montažer, zoran dorić. čim mi pretaba verziju za net, moći će se pronaći... da, ovde. danas je počela i zima (na severnoj hemisferi).

ponedeljak, 20. decembar 2004. pošto sam danas dobio i drugi, moram pomenuti adrese na kojima potpuno besplatno (nisam hteo da pišem dok ne proverim) dobijate "windows xp service pack 2", tj. "windows 98: official support disc". ovaj drugi je bio (upravo sam ustanovio da je "materijal podeljen") dostupan samo za stanovnike srbije i crne gore (da i mi u nečemu budemo sa ove strane diskriminacije), a prvi šalju iz holandije, tako da je dostupan i ostalim smrtnicima. koliko se sećam service pack za xp je download od oko 60 mega, tako da ga nije loše dobiti poštom na kućnu adresu. obe adrese sam pronašao ovde. kad se već zaplićem u prozore, pomenuću i da su posetioci ovog sajta čije mašine rade na xp-u juče konačno nadmašili one sa '98-com.

nedelja, 19. decembar 2004. preživeo "festival vojvođanskog filma i videa". u četvrtak bio na projekciji revijalnih radova, pa na žurci (na koju ću se vratiti za nekoliko redova). četvrtak ne bi zaslužio svoje ime da nisam završio kod cika, odakle sam otišao na predavanje u petak. u večernjim satima petka ponovo na projekciji, ovog puta prve polovine filmova u takmičarskoj konkurenciji. posle do "plave krigle", pa ponovo na žurku. nakon kraćeg zadržavanja (tokom kojeg sam otkrio da i moja najmlađa koleginica krši krivični zakon), na drugu žurku. na tvrđavi dj rahmany, sjajan drum'n'bass, u ateljeu (opet) kolege labata. sjajan prostor, za koji sam čuo dosta ranije, ali je sudb'a htela da tek proteklog vikenda prisutstvujem nekom' dešavanju na ovom mestu. sinoć nameravao da odgledam i ostale takmičarske filmove, ali me je (opet) kolega filipaš zamolio da mu pomognem oko organizacije svirke u "sceni". poslić obavljen, svirala "neočekivana sila koja se iznenada pojavljuje i rešava stvar". moram istaći da mi se veoma dopalo šta i kako momci prže. vraćam se na žurku od četvrtka: jedna dugogodišnja drugarica me je upoznala sa jednom od najprekrasnijih devojaka novog sada, i to sa onom koja je od svih prekrasnih "u najboljem fazonu". zanimljivost se ogleda u tome što je u pitanju bilo klasično provodadžisanje, jer ja sam solo, a ona (kao) nema momka... u jednom od momenata vremena koji dolaze ćemo videti da li će ispasti nešto iz cele priče (za koju se slažem da ovako uproštena ne zvuči baš spektakularno).

sreda, 15. decembar 2004. večeras se bavim trosekundnom animacijicom, koja treba da zameni ispit iz predmeta sličnog naziva. prva verzija je ovo. priča je potpuno banalna, trajanje ograničeno na 3 sekunde, napravio sam 25 sličica u sekundi (nadam se da će barem ovo biti u redu, jer ću inače morati prepravljati sve od početka). do sada "potrošio" 6 sati efektivnog rada na ovo.

ponedeljak, 13. decembar 2004. pretposlednja nedelja prvog semestra. ispostavilo se da je subota bila "jedan od onih dana". družio se sa branetom kod sopstvene kuće, pa otišli do cika. mnogo rakije. ipak uspeli da se probijemo da centra. "martha's pub", pa čak i "piping" (na 5 minuta). ipak odlučili da je "bistro" rešenje za naše dileme, gde se samo zahvaljujući svojoj izuzetnoj samo-kontroli nisam potukao sa nekim klincem koji mi je dosađivao. važno je pomenuti da smo brane i ja još pri polasku utvrdili da bi nam baš prijalo da se potučemo sa nekim', pa makar dobili i batina. oko 0700h otišao da spavam kod moše, a kući došao u juče oko 1800h. meanwhile auto udario cikovu milu, ali joj na svu sreću nije ništa, iako je izgledalo vrlo gadno.

petak, 10. decembar 2004. kraj radne nedelje koja je u početku izgledala kao sasvim obična i dosadna, da bi na kraju (sinoć) ispala jedna od najpoučnijih. džeremaja i ja smo skontali da mora da postajemo umetnici, jer su nastavili da se dešavaju krajnje nesvakidašnji događaji. od sutra se povlačim u polu-ilegalu, u sklopu priprema za dugo očekivani januarski ispitni rok, u kojem treba da položim 7 (sedam) ispita. takođe, događaji su me primorali da nakon par desetina meseci ponovo počnem da pišem... prvo u (bivšem) "db-ju", pa u (bivšoj) "plavoj krigli", "kino klubu", "bistro"-u, pa kod cika.

ponedeljak, 6. decembar 2004. još jedan dan na predavanjima. ova i još 2 nedelje. danas bio na neuspešnom razgovoru za posao. lik se nije pojavio, valjda ću sutra biti bolje sreće. o tom' po tom'.

nedelja, 5. decembar 2004. low-profile weekend. u četvrtak otišao kod cika na pola sata, produžilo se na 8 sati, noćnih. u petak preživljavao strahove mamurluka, a uveče bio na haninom snimanju i kod moše. kasnije nisam imao snage ni da zaspim. yesterday odmarao, pa sa hanom i džeremajom posetio "izbu", ali smo generalno bili preumorni za bilo kakve avanture. drugi put za 4 dana mi se dogodilo da dođem kući pre ponoći. majka će ponovo početi da misli da sam narkoman. odem, a vratim se pre jutra!? napravio začetak sekcije o gradu, kliknuti ovde, a nadalje na "novi sad" u meniju ispod. sugestije, predlozi i slično su dobro došli, šta više, poželjni.

sreda, 1. decembar 2004. opušteni dan na poslu (faxu/akademiji). napravio draft verziju budžeta o toliko pominjanom filmu, bio na (skoro) svim predavanjima. ispostavilo se da je i jučerašnji dan istorijski u okvirima srpske politike. automobil uleteo u kolonu pratnje predsednika tadića. on se od starta snebivao da izrekne apsolutni stav (kao da se čuo sa američkom ambasadom;). ispostavilo se da je automobil (koristi priči što je u pitanju bio "audi")... najbolje je pročitati komentare posetilaca sajta b92. govori dobro o moći medija, opštoj paranoji u srbiji, bahatosti službenika ambasade države koja nas je bombardovala pre 5 godina (čitaj: banana-republikosti naše "države"), pismenosti posetilaca sajta među expertima najcenjenije medijske kuće u nas... jednostavno, govori o svima nama. jedino ne može (a ni sam nisam sposoban) opisati koliko sam srećan što sam za incident saznao skoro 24 časa kasnije. novinarstvo, r.i.p. "take a walk on the wild side"!

novembar 2004.